Promašena predsjednička podrška

Ako želiš da znaš ko će da pobjedi na nekim izborima, pogledaj koga podržavaju Dodik i Vučić i budi siguan da će taj da izgubi.

Koliko je samo političke kratkovidosti kod ljudi koji vode srpske države. Okruženi laskavcima i neznalicama i uljuljkani u lažno ubjeđenje svoje posebnosti i nadmoći, tek ponekad se požale kako uz njih nisu intelektualci. Samo ego im ne dopusti da se zapitaju rade li nešto pogrešno, nego im glas šapuće da niko ništa ne razumije osim njih. Sebi pripisuju nadljudske sposobnosti i daju nadimke, a veličinu cipela i konfekcijski broj smatraju ličnim uspjehom.

Za Miloša Obrenovića se pored isticanja njegove diplomatske vještine poslije Drugog ustanka i onako usputnog da je vojvoda iz Prvog ustanka, kaže da je državnu kasu poistovjetio sa svojom. U našem vremenu koliko god se političari pozivali na Miloševu diplomatsku mudrost, u praksi više primjenjuju ono da državnu kasu smatraju svojom.

Velike i moćne države imaju agencije i službe sa timovima ljudi koji se bave svakom zemljom, govore jezik zemlje koju prate, poznaju kulturu navike i običaje, prate štampu. Iz takvih se službi angažuju ambasadori i diplomatki predstavnici. Prisjetimo se samo ambasadora SAD, Rusije, Francuske, Kine, Velike Britanije, Njemačke, a i nekih drugih, tokom svih ovih godina, svi oni su govorili srpski jezik. Poznavali su nas bolje nego mi njih i shvatali su naše interese, dok su nam nametali sopstvene. Naši mediji i novinari jedva čekaju da pitaju ambasadora o nečemu što nije njegov posao niti ga to treba pitati. Tako tim ljudima daju veći značaj nego što ga mogu i treba da imaju.

Mi kao siromašan narod ne možemo da imamo diplomatsku službu gdje će svaki ambsador znati jezik zemlje u koju ide, ali kada su u pitanju velike i bitne zemlje to je ne samo neophodno već i ključno. Pa ipak ne samo da u diplomatsku službu odlaze ljudi ne po znanju i sposobnostima već isključivo po političkoj podobnosti već ni šefovi diplomatija, odnosno ministri spoljnih poslova ne govore ni jedan strani jezik niti shvataju da su oni političko ogledalo svoje zemlje i u tome ne vide ništa čudno. Rezultat svega toga je slaba i nikakva promocija države i konstantni politički promašaji koji se ogledaju i u podržavanju gubitnika na izborima.

Istupi Milorada Dodika pred ponovljene izbore u Austriji sve ovo potvrđuju. Ne zna se kada govori i djeluje predsjednik svih građana, kada se obraća šef stranke, a kada privatno lice. Predsjednik Republike Srpske podržava kandidata desničara na izborima u Austriji. Govoriti o tome da je on socijaldemokrata, član saveza socijaldemokratski orjantisanih partija Evrope, dok je kandidat kome daje podršku u Austriji iz desničarske partije koja se zalagala za pangermanizam i koja sarađuje sa partijama poput Nacionalnog fronta Mari Lepen iz Francuske i Srpske radikalne stranke Vojislava Šeljelja i sličnih partija širom Evrope, pokazuje sav apsurd politike i političke partije predsjednika Dodika. Potreba da se priča sa pozicije predsjednika Republike Srpske i da se navija za nekog na izborima u Austriji ne može se objasniti patriotizmom i dobrim namjerama za Srpsku i njene građane. Uostalom vjerovatno naši zemljaci, kojih u Austriji i te kako ima znaju bolje za koga treba da glasaju i kakvu politiku žele u zemlji koja im je sada domovina. Ironično je da ih na glasanje poziva neko ko je poprilično odgovoran što je taj broj Srba u Austriji toliki i što će biti još veći. Od politike predsjednnika Dodika i ne samo njega, ti ljudi su i pobjegli. Otišli su da bi radili, da bi se školovali i usavršavali. Sve ono što ne mogu tamo gdje politiku vodi onaj ko ih poziva da braju nekog koga on smatra prijateljem. U stvari ne vjerujem da tu i ima prjateljstva, to je interes ili preciznije biznis.
Znamo da je na predsjedničkim izborima u Srbiji podržavao Borisa Tadića, onda kada je većina stanovnika Srpske bila kivna na tog i takvog predsjednika koji se na engleskom obraća novinarima u palati Srbija i to nakon hapšenja Ratka Mladića. Tadić je te izbore izgubio, kao što ih je izgbio i Norbert Hofer u Austriji. Da ti promašaji i nadmenost nisu odlika jedino Dodika i da je tako i u Srbiji vidjeli smo pred izbore u SAD. Kada je bio u posjeti SAD Aleksandar Vučić se sastao sa Bilom Klintonom i podržao Hilari na predsjedničkim izborima. U jednoj emisiji kada se vratio u Srbiju pitali su ga zašto je to uradio. a odgovor je bio “jer sam pametan, šta ćemo kad pobjedi, moramo sarađivati”, znamo da Hilari Klinton nije pobjedila.
Srpskoj nije potrebna ta vrsta promocije, da se za nju kaže da njen predsjednik podržava desničare u Evropi. Nije nam potrebno da nam Visoki predstavnik Slovenac iz Koruške, Valnetin Incko kaže da je taj poziv mobilisao Bošnjake da glasaju suprotno pozivima predsjednika Republike Srpske.
Naravno ni ovo Dodiku neće biti dovoljno da se uzdrži od dalje podrške ovima ili onima. Izbori u Srbiji trebali bi da budu u aprilu, a on je nedavno rekao da je Nikolić dobar predsjednik i da bi trebao da nastavi da obavlja tu funkciju i naredne četiri godine. Mnogo prije kandidatura i vlasti i opozicije, mnogo prije odluke SNS, o kandidatu na izborima predsjednik Republike Srpske je požurio da da svoj sud, iako ga niko ništa nije pitao.

facebooktwittergoogle_pluslinkedinby feather

You may also like...

Ostavite odgovor