O referendumu prije referenduma

Prvo im je smetao pridjev, pa je Srpsko postalo Istočno, iako je i bilo i ostalo istočno ne prestajući da bude srpsko. Potom je smetala himna, zbog Boga i pravde. Boga bi nekako i tolerisali, ali pravdu ne mogu bez topuza i nametanja, a taj topuz je kao i uvijek do sada u rukama njihovih stranih gospodara. Nakon himne napadnut je grb, a sada i Dan Republike Srpske. Zanimljivo je to što kažu da ne smeta Dan zbog dana već zbog Svetog Stefana, koji je baš tog dana. Niti je Srpska birala Stefana niti je Sveti Stefan birao Srpsku, prosto su se sreli 9. januara 1992. godine, a od tada gone Srpsku zbog Srpske, a sada i zbog Stefana, ili su sve vrijeme gonili Stefane, koji od 1992. u Srpskoj nađoše utočište?

Referendum o 9. januaru kao Danu republike, je baš to, Referendum o Danu republike, ali o svim drugim danima koje slavimo i koje oplakujemo i koji će doći da ih slavimo ili oplakujemo. To je referendum o slobodi, o časti i samopoštovanju.
Tu ne smije biti priče o političkim poenima, ni kod vlasti ni kod opozicije. Ne smije se zarad izborne priče na lokalnom nivou zanemariti činjenica da se osporava datum nastanka Republike Srpske.
Kao što nije istina da jedino sadašnja vlast čuva Srpsku, nije istina ni da niko ne prijeti Srpskoj unutar Bosne i Hercegovine.
Borba za vlast ne smije da vodi urušavanju Srpske. Oni koje misle da je Republika Srpska nastala potezom pera i da će tako i da nestane, žive u zabludi, jer Srpsku niti je stvorio jedan čovjek perom niti će je bilo koji čovjek i bilo čim uništiti. Stvorila ju je ideja i svijest o slobodi. Sada je brani i braniće je i u budućnosti. Pojednici koji glume veće katolike od Pape, misleći da su njihovi stavovi ispravni samo zato što kontriraju svemu što ima nacionalnu konstataciju, žive u jednakoj zabludi kao i oni koji misle da je nacionalno sve i svja. Oni se hrane i žive jedni od drugih, gledajući jedni u drugima sve najgore i uzroke svih problema.
To što puleni nekadašnjih 60 minuta, samozvani kalinovački ekspert opšte prakse, izvjesni bukadžijski dijalektičar i slični govore o Repubici Srpskoj pokazuje da smo postali demokratsko društvo sa slobodom mišljenja i izražavanja. Oni nas ubjeđuju da je referendum podvala i prevara da je nepotreban jer je vlast korumpirana. Samo ne znam zašto jedno isključuje drugo? Zar i korumpirana vlast ne može napraviti neki ispravan potez? I ako je neko lopov, znači li to da nam nije potreban Dan republike jer ga slavi vlast?
Sadašnja vlast u republici Srpskoj će izgubiti izbore ako ne za dvije, onda svakako za četiri godine. Međutim važan je način na koji se vlast smjenjuje. Važno je da rušeći Milorada Dodika koji se sam nametnuo kao sinonim sadašnje vlasti niko ne urušava institucije Republike Srpske. Postoje oni koji govore da je Srpska na koljenima, misleći da će tako prije doći na vlast, ne shvatajući da ako je na koljenima valja je podići što prije, a ne obarati je dalje da bi došao na vlast u nokautiranoj državi.
Zato ovaj referendum ne treba da bude predmet obračuna, već pokazatelj našeg političkog sazrijevanja. Politiku lokala građani shvataju bolje od pojedinih političara, oni ne brkaju opštu stvar sa životom svoje lokalne zajednice. To ne shvataju samo oni koji o svom narodu misle sve najgore, koji imaju potrebu da glume ili da pretenduju da glume velike vođe.
Govoriti da je referendum o Danu republike, a ne o otcjepljenju bespotrebno je, jednako kao i naše čuđenje zašto smije svako da ima referendum o svemu, a mi ni o čemu.
Mi treba da imamo ovaj referendum zbog nas samih, bez poređenja sa drugima, bez osvrtanja na prijetnje i ucjene.
Što se tiče onog referenduma sa velikim R, i o njemu imamo pravo misliti i čekati. Nismo ga pominjali, pa smo ostali bez vojske, bez granične službe, bez himne, bez grba, bez…
Kažu nam da smo nevažni, da smo nula, ništa, pa ako jesmo, zašto im smeta naše izjašnjavanje. Zašto se bune kada mi nevažni “vježbamo” demokratiju?

facebooktwittergoogle_pluslinkedinby feather

You may also like...

Ostavite odgovor