Misli globalno i primjeni lokalno

Dvije nedjelje za redom stanovnici Republike Srpske izlaziće na birališta. Prvi put na referendum, koji je neophodan iako znamo ishod. Drugi put da biraju lokalnu vlast u gradovima i opštinama. Na izbornim listama je dosta novih ljudi, volio bih vjerovati i nove energije i novih ideja. Bilo bi dobro da ovaj put ne bude podilaženja biračima i atakovanja na najniže strasti i porive, već da se postupa odgovorno i s poštovanjem trudeći se da svi shvate svoje obaveze, dužnosti i prava.
Ipak sam razvoj političke kulture i svijesti naših građana ima dječije bolesti, koje se liječe obrazovanjem i radom na sebi svakog člana zajednice, a posebna odgovornost leži na onima koji već predstavljaju i onima koji žele da budu predstavnici naroda.

Svrstavati nekoga znači ograničiti ga, a dijelom i diskriminisati. Sada je aktuelna izborna kampanja, a sve političke partije imaju takozvane Aktive žena. Oni obuhvataju sve žene u toj političkoj partiji i imaju svoje rukovodstvo. Zanimljivo je da je to iako pozitivno diskriminisanje ipak diskriminisanje. Postoji li aktiv muškaraca? Naravno da ne postoji. Samim tim što nekome priznaješ pravo da bude dio političke partije i ako već tvrdiš da su muškarci i žene ravnopravni, zašto se ne organizuju i aktivi muškaraca ili zašto se aktivi žena ne ugase? Slično je i sa izbornim kvotama i listama na kojima mora biti određen procenat žena. Ispada da nije važno ko su žene i da li žele da budu dio političkog života, važno je da budu tu jer ih treba na broj. Isti slučaj je i sa mladima. Do kada je neko mlad? Imamo političkih subjekata gdje predstavnici mladih gaze četvrtu deceniju života. Do kada traje mladost? Koliko su logične i racionalne floskule “treba da se uključe mladi”? Ne, treba da se uključe mladi koji znaju, mogu i prije svega hoće, a ne zato što su mladi. Biti mlad je prednost, ali i nedostatak kada je riječ o političkom životu, slično je i sa starijima. Aleksandar Makedonski je umro u tridesettrećoj godini. Nisu govorili da je mlad i da čeka, ni da je star, bio je sposoban da djeluje i, i te kako je djelovao. Tih godina bio je i Buda kada se povukao iz svjetovnog života i kada je otkrio svijetu svoje učenje, istih godina bio je i Isus Nazarećanin.
Nije moguće prebrojati sve pisce i pjesnike, sve naučnike i uopšte ljude koji se nisu mirili sa ukalupljavanjem da su mladi ili stari. Znali su, mogli su i htjeli su, pa su djelovali i stvarali.
Tužno je to kada je nečija jedina prednost to što je mlad, ili da je sve što se za nekog može reći da je zbog godina iskusan.
Prateći kampanju u Republici Srpskoj primjetio sam da je dosta onih koje zovu mladima. Možda je i naveći procenat na ovim lokalnim izborima. To je dobro ukoliko su tu mladi koji znaju i mogu. Međutim oni ne bi trebali da ponavljaju greške starijih i starih. Javno djelovanje predstavlja prije svega odgovornost, kako prema onima koje pretenduješ da predstavljaš, tako i prema sebi samom. Kampanja ne počinje mjesec dana prije izbora, ona traje od kako si zakoračio u svijet odraslih i punoljertnih ljudi sa pravom da biraš i budeš biran. Sve što radiš tokom školovanja, bavljenja sportom, u kafani sa društvom i na ulici, gradi i čini tvoju ličnost, tvoju prošlost i stvara slike i utiske kod sugrađana, kod onih koje želiš da predstavljaš, kako bi pomogao sebi i njima.
Izbori nisu samo mjesec dana kampanje, podjela promotivnog materijala, napadno kačenje na stubove, galama s razglasa i pečenje pljeskavica. Kampanja je nadmetanje ideja i načina rješavanja problema. Pripadnici drugih političkih opcija nisu neprijatelji, već ljudi koji vide probleme, ali koji imaju drugačije ideje kako ih riješiti. Tu se sukobljavaju ideje i bore za naklonost birača koji takođe znaju šta je potrebno njihovoj lokalnoj zajednici, njihovoj ulici ili naselju. Sve to krasi razvijena društva kojima treba da težimo.
Lokalni izbori traže lokalne teme i inovativnost u rješavanju problema određene zajednice. Nema tu mjesta opštim temama, razgovorima o dešavanjima u svijetu, geopolitici, spoljnoj politici i slično. Shvativši ovo, problemi na lokalu će se lakše identifikovati i rješavati. To ko je koji kandidat je važno, ali je važnije šta on misli da uradi i kako misli to da uradi. Zato tokom života u zajednici gradiš svoje ime i predstavljaš se svojim sugrađanima i komšijama, a u kampanji koja traje mjesec dana im predstavljaš svoje ideje i planove, koji mogu svima poboljšati uslove života. Bilo da je riječ o trotoaru, rasvjeti, pasareli, igralištu za djecu, kupljenju smeća, ili nekim većim projektima, kulturnim ili privrednim, to su teme koje treba da zaokupe one koji žele da budu dio lokalne vlasti.
Bavljenje politikom nosi odgovornost i obavezu, a onaj ko ima takve ambicije mora da radi na sebi, da poznaje propise svoje lokalne zajednice, da bude upoznat sa procedurama i načinima djelovanja. To bez obzira na stručnu spremu nedostaje većini kandidata na lokalnim i ne samo na lokanim izborima.

Politikanstvo, isprazne fraze i gledanje na svoj narod kao na stoku, ili glasačku mašinu koji je lako zavesti ili kupiti pogrešan je put i tako se neće stvoriti moderno društvo i država.
Naslijeđe nekih prošlih vremena je sintagma “običan svijet” to se čuje i kod onih koji su tek zakoračili u svijet politike, a već se izdižu i ograđuju od onih koje žele da predstavljaju. Ko je običan svijet? Svi koji nisu u političkim partijama, svi zemljoradnici, svi starci, djeca? Ko i zašto misli da ima pravo da je sve samo ne običan, ili da osporava drugima da budu obično neobični ili neobično obični? Uz tu glupost o običnim ljudima stoji i ona “naša partija je uvijek uz svoj narod” ma nemoj, a uz koji to treba da bude? Uz narod Ugande iako ih bira narod u Republici Srpskoj. Skoro sam vidio i izjavu premijerke u kojoj ponosno naglašava da je u svakoj opštini Srpske Vlada uradila značajan projekat. Šta je tu za ponos i pohvalu? Ono što je normalno i sastavni dio posla, ovdje se predstavlja kao nečija dobra volja, milost ili ko zna šta. Tako ona vidi vođenje politike i političku kampanju.

Prije lokalnih izbora pred nama je referendum gdje branimo čast Republike Srpske i na njega treba da izađemo svi. Da spriječimo i sasječemo u korjenu ideje da neko može da napadne na ime ili neki drugi simbol ili instituciju Republike Srpske.
Sedam dana kasnije na lokalnim izborima, izađite i birajte onoga čiji vam program izleda dobar i ostvarljiv. Dajte podršku onome za koga mislite da će da radi pošteno i savjesno, ko će prenijeti vaš glas i vaše probleme u lokalnim parlamentima. Ukoliko ne vjerujete nikome nemojte izaći na izbore i to je vaše pravo, i tako šaljete poruku, tako tražite da se oni koji se bave politikom više potrude, da budu bolji i drugačiji.
Samo nemojte da svoj glas prodate, ni stvarno ni figurativno, zadržite dostojanstvo i gradimo političku i svaku drugu kulturu. Samopoštovanje se iskazuje i na taj praznik demokratije što svaki izbori nesumnjivo jesu.

facebooktwittergoogle_pluslinkedinby feather

You may also like...

Ostavite odgovor