Kad se karikature uozbilje

Kako je Čarli Braun postao Šarli nedeljnik? Kako je iscrtan put od karikatura onih najmoćnijih do kritike i karikatura dilera zagrobnog života svih vrsta i konfesija.

Šarli ebdo godinama nije prelazio više od šezdeset hiljada primjeraka, što je manje od mnogih provincijskih novina u toj istoj Francuskoj. Vjerovatno ni mnogi u Francuskoj nisu čuli za njih. Zašto onda baš oni? Sjećate li se karikatura u skandinavskim novinama? Možda su oni pošteđeni zato što skandinavci nisu bili kolonijalne sile, pa neprijatelji nisu naučili jezike?

Šarli je nastao je kombinovanjem imena Čarlija Brauna i Šarla de Gola. Karikature su manje više zanimljive, no mnogo je zanimljivija spremnost autora da se hvataju u koštac sa opasnim i tabu temama. Karikatura De Gola, je bila hrabra i smjela, dok na scenu nisu stupile karikature same od sebe u liku Širaka, a tek Sarkozija, pa do ovog Olanda. Bio je tu i Isus, papa i kardinali, čak je i Slobo imao svoj primjerak. No nikom nije padalo na pamet da pridaje značaj tome što neki Francuzi crtaju trudeći se da budu duhoviti, drugačiji, slobodniji i šta sve ne. Dok u svojoj slobodi nisu „otkrili“ kako izgleda Muhamed i to ne bilo koji, Muhamed iz susjedstva, već onaj što inspiriše te u susjedstvu.

Šarli ebdo - Slobodan Milošević

Mnogi dušebrižnici i kritičari sada kada su nakon tragedije otkrili Šarli ebdo počeli su da se „saosjećaju“ da i oni „budu“ Šarli ili da potrče i da napišu kako eto oni nisu. Naravno da nisu, niko nije i ne može da bude. U ostalom nije važan neki Šarli kojem će biti dobro, vjerovatno mnogo bolje nego što mu je bilo koju godinu ranije. Sada se štampaju milionska izdanja, na šesnaest jezika. Kažu da će tiraž premašiti pet miliona. Dok u Britaniji za primjerak koji košta dvije i po funte daju i po 1 500.

No da vidimo ko su žrtve tog tiraža? Ko su oni koji nisu vodili računa o svojim porodicama igrajući se sa nečim što nisu razumjeli? Šta je to toliko važnije od života, života svojih najmilijih koji će sada dalje bez njih? Muhamed, sloboda, sloboda govora? Njih će ubrzo zaboraviti, prestaće biti bitni kao pojedinci iako su jedino oni zaista bili taj Šarli.

Zapad decenijama prezire svaku vrstu kolektivizma, čak i korporativnog, karakterističnog za uspješne azijske zemlje. Važan je samo pojedinac, pojedinac je sve i svja. Pojedinac je potrošač, on je prerastao nacionalno i grupno. Međutim da to ipak nije tako vidi se u ponovnom otkrivanju nacionalizma širom starog kontinenta, razni desničari i „rješavaoci pitanja“ marširaju od Njemačke i Francuske do Mađarske i Grčke. Koliko je uspješan pokušaj da nekada porobljene pretvoriš u Francuze, a da im pri tom ne dozvoliš da budu to što hoće na način na koji hoće. Francuski pokušaj melting pota nije tako uspješan, pamte u Alžiru i drugdje ko je bio kolonizator a ko kolonija. Usput u islamski svijet je iz te iste Evrope uvezen nacionalizam, tako stran i tuđ tom svijetu. I ne samo to, posljednjih mjeseci se na više mjesta u anglosaksonskim magazinima može pročitati o Makijaveliju, naslovi tipa „Makijaveli univerzalno aktuelan,“ „vanvremenski“ i slično, ali kada na principu tog istog makijavelizma djeluju i oni koji su uradili to što su radili u Parizu, to je terorizam. Nema razlike između njih i onih letjelica nad Gazom, Sirijom, Irakom i Libijom. Gdje ne dolaziš da se suočiš sa neprijateljem, već gađaš noću, mučki, džojstikom. Nema razlike ni nad onim nad Srbijom. Sjećate li se rakete koja pogodi RTS? Znači li to da je za onog ko može, legitiman cilj CNN ili FOX?

I šarada sa nekim maršom lidera pokazuje komičnost predstave svijeta kojem treba neprijatelj. Ruku pod ruku marširaju Palestinac i Izraelac u ime mira dok im kod kuće marširaju naoružani. Putin im se ipak nije pokazao kao novi Hitler, pa je tu recept iz Njujorka, jer terorista nema zemlju i ne može se tako lako naći. Rat može da potraje koliko bude potrebno.

Francuska će na temelju tragedije da pojača prisluškivanje svojih građana, da uvede dodatne kontrole i smanji slobode zbog kojih je sve i počelo. Ta pitanja biće otvarana za svakog ko nije dovoljno bijel i ko ima sumnjivo ime.

Spomenik žrtvama NATO bombardovanja RTS-a

Što se tiče Šarlija, Šarli je postao „veliki“, nastaviće da crta, ali ovaj put i da zarađuje i to mnogo. Na zgradu će da stave tablu na kojoj će biti imena ubijenih. Možda budu i negdje u impresumu. Obilježavaće nesrećni dan nekim posebnim izdanjem.

Možda će spomenik imati neki znak tipa „?“ koji sam već negdje vidio.

facebooktwittergoogle_pluslinkedinby feather

You may also like...

Ostavite odgovor